Žućko

Ne postoji veća legenda u jugoslovenskoj košarci od legende o Radivoju Koraću. On je prvi u nizu fenomenalnih košarkaša sa područja bivše SFRJ o kojem su ispredene raznolike bajke, temeljene na nevjerojatnoj ličnosti ovog čovjeka, njegovom značaju za i u pop-kulturi Jugoslavije šezdesetih godina. Još kao tinejdžer, osvaja prvu titulu najboljeg strijelca SFRJ sa tridesetak koševa po utakmici, u vrijeme dok se OKK Beograd još zvao BSK. Već sljedeće, 1958. godine, BSK mijenja ime u OKK Beograd, a Radivoj Korać ga vodi do prve prvoligaške titule s više od 35 koševa prosječno.

Nevjerojatni talent za punjenje koševa, mašina koja je na poziciji tadašnjeg drugog centra (današnja četvorka), razbijao svaku pomisao da ga je moguće zaustaviti, zabija redovno 30, 40, 50 ili više poena. Već po potrebi. Slobodna bacanja puca “odozdo” i svake noći ih zabije više no itko u tadašnjoj ligi. 1960. godine, Korać, nadimkom “Žućko” zbog boje njegove kose; osvaja i drugi naslov sa OKK Beogradom. Tada se već formira sjajna momčad, među najboljima u Evropi; uz Koraća su tu Slobodan Gordić, Miodrag Nikolić, Trajko Rajković… Najesen te godine, reprezentacija Jugoslavije igra prvi put na Olimpijadi. Mjesto događanja je vječni grad, Rim. Tim vođen Koraćem, Ivom Daneuom i Pinom Giergiom, osvaja 6. mjesto. Žućko je najboljim strijelcem turnira. Nakon prošlogodišnjeg zlata na Mediteranskim igrama, novi pozitivan impuls YU-košarci.

Po cijelo vrijeme svoje karijere, Radivoj Korać je sretao svog druga iz ljubljanske Olimpije, bilo u reprezentaciji, bilo na suprotnoj strani košarkaških terena. Ivo Daneu je vodio Olimpiju do dva naslova zaredom početkom šezdesetih, da bi u sezonama 1963. i 1964., u prvenstvenom nadmetanju slavio OKK Beograd. Njih dvojica biće okosnicom reprezentacije Jugoslavije koja je dobila naziv “srebrna” generacija. U konkurenciji zastražujućeg Sovjetskog Saveza, prva srebrna medalja reprezentacije potječe iz 1961. godine, sa prvenstva održanog u Beogradu. U finalu su sovjetski košarkaši bili bolji za sedam poena. Korać je bio prvenstvu prvi strijelac i MVP turnira. To je bila prva od njegove tri uzastopne titule najboljeg strelca evropskih prvenstava. 1963. je godina u kojoj reprezentacija SFRJ osvaja evropsku broncu i svjetsko srebro na prvenstvu u San Juanu. OKK Beograd je za vrijeme “Žućka” bio jednim od boljih kolektiva na starom kontinentu. Tri puta je momčad OKK Beograda dolazila do polufinala Kupa Šampiona; prvi put još 1959. I 1964. je poduhvat ponovljen, ali ovaj put OKK ostaje bez finala za nesretnih pola koša. Korać je te sezone, naravno, najbolji strelac Kupa Prvaka, a u domaćem prvenstvu osvaja svoju već šestu titulu najefikasnijeg igrača.

Sljedeća je godina vrhuncem karijere Radivoja Koraća. Te 1964-65 u Kupu Šampiona, on izvodi svoj najčuveniji trik, kada švedskom Alviku u osmini finala zabije 99 koševa u Beogradu. Ovih 99 poena biće citirani dodanas kada se govori o legendi Radivoja Koraća, ali i o povijesti evropske klupske košarke. Nešto ranije, u prvom susretu protiv Šveđana, Korać je milostiviji – 71 koš. OKK Beograd u četvrtfinalu eliminira grčki AEK iz Atene, da bi se u polufinalu sudario sa Realom iz Madrida. Španjolci zaustavljaju Koraća na nečuvenih 19 koševa u Madridu i slave 84-61. U Beogradu, u legendarno neregularno produženoj utakmici, OKK slavi sa 113-96, nedovoljno za finale. “Žućko” postiže 56 koševa – najviše što je neki igrač iz bivše SFRJ zabilježio protiv Reala. Prvenstvena sezona 1965. je i posljednjom u kojoj je Korać prvi strijelac lige. Njegovih sedam titula najefikasnijeg igrača lige ostat će vječnim rekordom Jugoslavije. Radivoj ostaje još nepune dvije sezone u Beogradu, služi vojni rok, i prije kraja 1967. godine napušta domaće prvenstvo i odlazi u belgijski Standard iz Liegea.

Ubitačan duo – Korać i Daneu.

Statistika Radivoja Koraća iz OKK Beograda
SEZONA BROJ UTAKMICA BROJ POENA PROSEK
1957 18 524 29.1
1958 18 633 35.2
1959 15 534 35.6
1960 17 666 39.2
1961 11 306 27.8
1962 18 639 35.5
1963 17 621 36.5
1964 15 473 31.5
1965 20 695 34.75
1965/66 6 154 25.7
1966/67 17 563 33.1

Taj kraj šezdesetih bio je čudan i divan i tužan i tragičan u isto vrijeme. Reprezentacija Jugoslavije, predvođena Ivom Daneuom i Koraćem, igrala je sve bolje. Na svjetskom prvenstvu 1967. ponovljeno je srebro , dok 1968. godine stiže i prva Olimpijska košarkaška medalja – ponovo srebro. U finalu su sa 65-50 bili bolji Amerikanci, zadržavši Koraća na svega jednom poenu iz penala. “Žućko” je, i pored poznih godina, u klupskoj košarci još imao što za reći. Standard iz Liegea postaje prvakom Belgije u sezoni 1967-68, predvođen Koraćem kao najboljim strelcem lige sa 34.5 koševa u prosjeku. Radivoje nakon belgijske avanture seli u Italiju. Iako puni 30 godina u sezoni 1968-69, igrajući za Padovu, najboljim je strelcem talijanskog prvenstva sa nekih 27 koševa u prosjeku, a dodaje i 9 skokova svake večeri. Koraćevom posljednjom utakmicom bio je susret reprezentacija Jugoslavije i selekcije Bosne i Hercegovine. Tu “Žućko” postiže svoja posljednja 33 poena u karijeri. Samo dan nakon tog revijalnog susreta, 2. Juna 1969. godine, Radivoj Korać tragično završava svoj život u saobraćajnoj nesreći u okolici Sarajeva. Cijela SFRJ je zavijena u crno tih dana. KSJ odlučuje da se na dan 2.06. više ne igraju košarkaške utakmice u Jugoslaviji. 1971. godine, FIBA pokreće Kup Radivoja Koraća, koji će izrasti u najmasovnije međunarodno natjecanje u Evropi. Kada se 2002. Kup Koraća ugasi, košarkaška federacija Srbije i Crne Gore svoj domaći Kup preimenuje u Kup Radivoja Koraća. Proglašen najboljim sportašem Jugoslavije za 1960. godinu, Korać je posthumno primljen u evropsku kuću slavnih 2007. godine. Više o njegovoj iznimnoj karijeri i životu, može se doznati iz dokumentarno-igranog filma “Žućko – priča o Radivoju Koraću”.

Novinarski izveštaj koji pominje Koraćevu nespretnost za volanom, godinu dana pre tragedije. (Slike – Yugopapir).

autor: Souly.

Ostavite komentar:

Morate biti ulogovani kako biste komentarisali!