Najveći YU košarkaš – Part 1: Dražen Petrović vs. Dragan Kićanović

Rasprave oko najvećeg igrača košarke u povijesti bivše Jugoslavije neće prestati ovim skromnim doprinosom, ali zašto ne analizirati karijere kandidata za “najvećeg” (zašto je uopće potrebno biti taj ne znam, ali uvijek sam volio rasprave na ovu temu) najprostije, sistematski. U obzir će doći najrelevantnije činjenice najrelevantnijih natjecanja, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou. Statistika će biti dvolična u ovom slučaju; vremenom će u košarci početi padati manje koševa – što u određenoj mjeri degradira današnje igrače, ali će statistike za druge segmente košarkaške igre postati dostupnije i raskošnije. Najveće promjene pretrpjela je vremenom igra u obrani koja je danas gotovo ravna nivou NBA lige.Velika imena koja su igrala šezdesetih i sedamdesetih, svoje brojke i ostvarenja čuvaju u kolektivnoj memoriji, koja je ponekad veoma nepouzdana. Koliko je skokova po utakmici mogao imati Krešo Ćosić u sezoni 1967-68 (prvoj koja se odigrala u dvoranama u jesensko-zimsko-proljetnom izdanju), u kojoj su Zadrani osvojili svoj treći naslov u povijesti? Jednostavno, ne znam. Ako pogledam najbliže vremenske dostupne podatke iz tog vremena (Krešo u NCAA briljira ranih sedamdesetih), mogu nagađati da je brojka bila oko 11.4. Ili – koliko je Aleksandar Gec imao asistencija po tekmi u sezoni ‘50? Bezvezna statistika će me navesti da pomislim da je to otprilike 2.5, ako uzmem u obzir da je Gec bio virtuozom svog (igrački nekompetentnog) doba i da je padalo jako malo koševa. Ne želim nagađati kada uspoređujem ove igračine, želim vidjeti kako opstaju u mreži realnih činjenica i brojki.

Za ključne parametre sam uzeo reprezentativne uspjehe, broj i vrstu medalja, kao i ponašanje na terenu i u odlučujućim momentima važnih utakmica (u mene 007 kategorija – “clutch” kažu Amerikanci). Što se klupskih natjecanja tiče, odlučio sam u računicu staviti domaća prvenstva i sva relevantna međunarodna takmičenja koje je vrijeme nosilo.

Dražen Petrović vs. Dragan Kićanović

Ovo će biti gusto. Prvo, Dražen Petrović je izravni nasljednik Kićanovića na mjestu najboljeg beka Jugoslavije (obojica uglavnom igrali poziciju 2, iako su oba igrali i playa kad je trebalo) i smatram da je od njega pokupio pregršt dobrih i poneku lošu osobinu. Njihova finta glavom i naskok u centar reketa izgledaju gotovo identično dok koševima pune konto protivnika. Obojica su jaki na dodavanju. Dražen je nešto viši, kondiciono i tehnički napredniji, za njegovu slavu su zaslužni brojni uspješni pokušaji za tri poena; Kićanović nikad nije pogodio tricu; umirovio se ‘84, istog ljeta kada je pravilo uvedeno. Obojica su bili supertalenti – Dražen je sa 18 godina vukao Šibenku do naslova (zamalo) i bilježio oko 25 koševa u prosjeku. Kićanović je sa 19, stavljao gotovo 30 po tekmi u svojoj debitantskoj sezoni u Borcu iz Čačka! Dražen je ‘86 godine, sa samo 21 godinom i 8 mjeseci bio MVP Svjetskog prvenstva (bronca), Kića je sa nepunom 21 godinom bio MVP Svjetskog prvenstva ‘74 (srebrna medalja).

Reprezentacija:

Kićanović je u svom debiju za reprezentaciju osvojio zlato na EP ‘73, Dražen (i Kićo je bio u repki, posljednji put) tek 7. mjesto na Eurobasketu ‘83. Kićanović je u 11 godina sa reprezentacijom osvojio 10 medalja na velikim takmičenjima, Dražen je u 9 godina sa reprezentacijom bivše države i Hrvatske, osvojio 7 medalja. Kićanović 5 zlata, Dražen 2. Obojica su imali briljantnih trenutaka u dresu sa državnim grbom. Petrović ima bolji prosjek poena u reprezentaciji, Kićanović je uspješniji. Kićo ima olimpijsko zlato i srebro, Dražen dva srebra i broncu. Obojica su bili svjetski prvaci. Obojica su bili evropski prvaci sa timom SFRJ (Kićanović triput, Dražen jednom).

Prednost: Kićanović

Prvenstvo:

Kićanović je triput vodio Partizan do tri titule u domaćem prvenstvu, a umalo je i Pepeljugu iz Pesara promovirao na talijanski pijedesetal ‘82. Scavolini je ostvario najbolji skor u regularnom dijelu sezone, ali je “popušio” finale playoffa protiv Olimpije iz Milana. Zanimljivo je da je Kićo donio naslov Partizanu gotovo sam u sezoni ‘79 – najvećom pomoći mu je bio Miško Marić, inače sasvim solidan centar, ali ništa više – i još jednom ‘81, kada je sjajno odigrao talentirani Boban Petrović, a vrlo solidno Marić, Todorić i Pešić. To je bila sezona kad je Kićanović nevjerojatno razigrao tim, žrtvujući svoje brojke do maksimuma, što kod Dražena u Ciboni nisam baš primjećivao. Dražen je u periodu Cibone imao puno jači tim i dužu klupu no Partizan u svoje vrijeme, ali je umjesto tri uzastopna, osvojio samo jedan naslov.

Prednost: Kićanovič

Eurokupovi:

Kićanović i Jerkov su ‘83 sa Scavolinijem postali prvom dvojicom domaćih košarkaša sa po 3 naslova u evropskim kupovima. Zatim je više sjajnih igrača Cibone osvojilo 4 evropska pehara. Dražen ih je prešišao ‘89, uzevši četvrti pehar, a još davno prije toga, podigao je i dva Kupa Šampiona. Zanimljivo je da, iako je Kićo osvojio 3 prvenstvena naslova, samo jednom je dobio priliku igrati u Kupu Šampiona (‘80 je bio u JNA, ‘82 igrao za Scavolini). Dražen je u Kupu Prvaka nastupio dvaput sa Cibonom i dvaput ga osvojio, temeljeći svoju vječnu slavu baš na predstavama u ovom takmičenju. Ovo se čini glavnom razlikom u njihovim karijerama – Kićanović nije čak uvršten niti među 50 osoba koje su najviše doprinijeli Euroligi (ali možda ne samo zbog toga, Kićo je bio čudna biljka…), a tamo se našle osobe koje ne mogu, ni uz najveće poštovanje, peškirče da mu pridrže. Bilo kako bilo, Dražen rula.

Prednost: Petrović

Imidž:

Svi na kugli zemaljskoj znaju tko je Dražen Petrović. Tko je Kićanović uopšte? Iako u njima vidim gotovo identične manijake opsjednute pobjedama i vlastitim dostignućima, iako u Draženu vidim Kiću bez brkova, drugi ljudi možda ne vide te sličnosti. Moraću da čekiram svoju dioptriju. I memoriju dakako. Obojicu pamtim kao prilično incidentne igrače. Imam dojam da su ih obojicu dosta tukli i za organe vukli, a oni kratkog fitilja… Dražena sam možda malo više gledao, ali u “napasavanje” Kićinih lakata sam se uvjerio preko brojnih video snimki u posljednje vrijeme. Draženova međunarodna karijera je počela, a Kićanovićeva završila – incidentom – poznatom makljažom na Eurobasketu ‘83, u kojoj je stara generacija sišla sa trona, a Draženova još nije bila sposobna za neke domete. Ipak…

Prednost: Petrović

007:

Moram malo detaljnije usporediti ovu dvojicu igrača, gotovo istih pozicija, gotovo identičnih predispozicija i životne škole košarke. Ići ću konkretno po najvećim tekmama i takmičenjima: Dražen Petrović zaslužuje 007 masterclass na sljedećim poljima – 1. Šibenka-Bosna ‘83 (što dodati) 2. trostruku krunu Cibone u sezoni ‘85 3., 4., 5., 6. naslovi u evropskim kupovima, 7. Svjetsko prvenstvo u Španiji ‘86 (bronca i MVP naslov) 8. Eurobasket u Zagrebu ‘89 9. SP u Argentini ‘90 10. Olimpijadu u Barceloni i 11. kup SFRJ ‘86. Negativne poene mu dajem – po jedan za svako promašeno prvenstvu (u startu sam htio dati samo dva minusa za tri promašaja s Cibonom, ali nakon što ponovo pogledah utakmicu polufinala playoffa ‘88 protiv Partizana, Draženov oproštaj sa Cibonom i 0-9 trojke, odlučih staviti minus za svako promašeno prvenstvo sa Cibosima), još dva minusa dolaze za finale Španjolskog prvenstva i finale NBA ‘90 (nema veze što nije igrao puno, nije odigrao ništa). Draženu nisam niti jednu reprezentativnu akciju stavio kao minus iako se znalo desiti da ne briljira – nikad nije odigrao izrazito loše. 11 minus 5. Dražen Petrović ima 6 poena na 007 ljestvici. Kićanoviću pribrajam bodove za tri domaća prvenstva i tri evropska Kupa. Svako natjecanje nosi po bod, Kićo svaki put kolosalan. Čak 4 trofeja osvaja bez pomoći Dalipagića. Znači 6 bodova. Neću ga nagraditi bodom za zlatni debi ‘73 sa seniorima (nije niti igrao neku važnu ulogu), niti za juniorska i kadetska zlata, ali poene će zaraditi za MVP naslov Svjetskog prvenstva ‘74 i finale Eurobasketa u Beogradu ‘75, gdje je nezaboravan. Deveti 007 poen zaslužuje za odbojku sa Slavnićem i zlato na EP ‘77, a deseti za zlato na SP ‘78, gdje je njegova trka sa Dalipagićem za najboljeg “amaterskog” košarkaša svijeta dosezala neslućene vrhunce. 11. bodom je Olimpijsko zlato ‘80. Ajmo malo o minusima. Neću stavljati kao minus gubitak u finalu Kupa Koraća ‘74, jer se u stvari radilo o ogromnom uspjehu Partizana kao kolektiva, a neću računati niti podbačaj u prvenstvu ‘77 (ako je treće mjesto, tijesno iza sjajnih Bosne i Jugoplastike neuspjeh). Optužit ću ga za Kup Šampiona u sezoni 1976-77 (možda ni krivog, ni dužnog, ali eto), direktan gubitak domaće titule ‘78 u srazu s Bosnom, sličan podbačaj sa Scavolinijem ‘82, te za debakl na Eurobasketu ‘83. 11-4=7. Još ću Kići oduzeti bod jer je bio jednim od manje popularnih košarkaša bivše države. Eto, Kićanović sad ima 6 bodova na 007 skali. Jao, zaboravio sam da je Kićo bio MVP Eurobasketa ‘81, gdje je Jugoslavija srebrna i najbolji strelac i član najbolje petorke Svjetskog prvenstva ‘82 u Kolumbiji (bronca). Na oba natjecanja bio je prvim igračem repke. Ne mogu mu to uzet za zlo. Draženu onda dajem bonus bod zbog tragedije koja je uskratila još poneki nezaboravni moment, Kići dajem bod za uzdizanje prosječnog Scavolinija do trofejnog kluba, Draženu bod za globalnu popularnost…. Za milimetar u fotofinišu…

Prednost: Kićanović

foto: yugopapir.

Stats:

Borba dobija na intenzitetu. Usporedićemo najznačajnija fakta. Obojica su bili koš-geteri tako da je logična usporedba direktnih brojki. Dražen Petrović je tokom karijere igrao i za reprezentaciju Jugoslavije i za reprezentaciju Hrvatske. Kombinirano je odigrao 175 susreta i ubacio 3832 poena, što daje rekordan prosjek od 21.9 koša po utakmici (samo za SFRJ je ostvarivao koš manje). Kićanović je na znatno nižih 15.6. Dražen je u dresu reprezentacije Jugoslavije dvaput igrao pored Dalipagića kao druge streljačke opcije, Kićanović čak 11 puta. Otud valjda tolika razlika, uz nepostojanje šuta za tri poena kod Kićanovića. Činjenicom je da su sjajnim strelcima bili i Delibašić, Skroče, Varajić, Šolman, Plećaš… u nekim aspektima ravnopravni ovoj dvojici. Draženovom reprezentativnom prosjeku blizu je samo Radivoj Korać.

Statistike prosjeka koševa sa velikih natjecanja:
Olimpijske igre:
22.0 DALIPAGIĆ Dražen
20.3 KIĆANOVIĆ Dragan
20.0 PETROVIĆ Dražen
Svjetska prvenstva:
22.4 RAĐA Dino
21.2 PETROVIĆ Dražen
19.6 KIĆANOVIĆ Dragan
Evropska prvenstva:
24.9 KORAĆ Radivoj
23.1 PETROVIĆ Dražen
16.3 KIĆANOVIĆ Dragan

Veća razlika u korist Dražena je na evropskim prvenstvima – Kićanović je na svom prvom igrao malo, a na posljednjem loše. Ako pogledamo najbolja natjecanja, vidjet ćemo da su Kićanović i Dalipagić bili najefikasnijim duetom u reprezentaciji. Na Olimpijskim igrama u Moskvi, ostvarili su kombinirano 48 poena po susretu, što je bilo čak 46.6% koševa repke. Dražen je svoj maksimum u reprezentativnom duetu imao sa Žarkom Paspaljem na Eurobasketu ‘89 kada su kombinirano stavili 43.8 koševa (Dražen 30, Paspalj 13.8), što je bilo točno 43.3% posto koševa reprezentacije. Zaključak? Kićanović i Dalipagić su zajedno ofenzivno bili jači no Dražen i bilo koji njegov partner u repki.

Već smo spomenuli Draženova postignuća i rekorde u evropskim natjecanjima. Njegov ukupan prosjek u međunarodnim takmičenjima je gotovo 30 koševa po susretu, dok je to kod Kićanovića oko 26 koševa. U biti vrlo izjednačeno, ako uzmemo u obzir Kićinu koegzistenciju sa Dalipagićem i starija pravila. Dražen je u četiri finala koja je osvojio (tri sa Cibonom i jedno sa Realom) imao zastrašujuć prosjek od 37 koševa po susretu. Kićanović sa svojim prosjekom od 35 u tri pobjednička finala, nije puno zaostajao. Dražen je pogodio 47 od 93 šuta iz igre (50.5%) u svoja 4 pobjednička finala Eurokupova, dok je Kićanović u svoja 3 gađao monstruoznih 42-62, što je neviđenih 67.7% iz igre. Kićanović je inače kroz karijeru bilježio postotak šuta iz igre od 60%, što kod bekova nije viđeno prečesto (da li uopće).

U prvenstvu SFRJ, Dražen Petrović bilježi gotovo 26 poena po susretu, Kićanović 28.5. Dražen bi zasigurno bio na 30 da nije bilo prve dvije sezone sazrijevanja u Šibenci, dok bi Kićanović sa pravilom 3 poena također sasvim sigurno “uvaljao” preko 30.

Najbolji prosjek koševa u prvenstvu bivše Jugoslavije:
33.8 Radivoj KORAĆ
28.5 Dragan KIĆANOVIĆ
26.9 Radmilo MIŠOVIĆ
26.8 Nikola PLEĆAŠ
26.75 Dražen DALIPAGIĆ
25.95 Dražen PETROVIĆ

Što se ostalih segmenata igre tiče, obranu su igrali podjednako. Dobro ili slabo, to je već pitanje duha vremena i sistema koji su vladali u to vrijeme. Obojica su znali razigrati ekipu i pretvoriti se u sjajne dodavače kad je trebalo. Možda malu prednost dajem Kićanoviću, koji je ipak češće bio u službi kolektiva. U njegovo vrijeme dodavanja se nisu baš pretjerano brojala iako je padalo više koševa no danas, a ako i jesu, onda su se računale samo asistencije na “zicere”, tako da je broj od 7-8 asistencija po susretu (po današnjim mjerilima), potpuno realan, koliko god to izgledalo napuhano. Klasičnih 3 i kusur skokova prosječno obojica. Dražen 21.4 koša tokom cijele karijere, Kićo 22.7. Dražen – bolje kondiconiran i utreniran, veći, jači, koncentriraniji; Kićanović – mekše ruke, neozbiljniji, nepredvidljiviji. Povuci, potegni, tu ti ga neđe izađe…

Prednost: neriješeno

Zaključak

Kića je bio malo bolji, zašto? Kićanović je najveći srpski igrač u povijesti. napravio je nešto što niko u jugi nije, a to je da je uspostavio način igre kojim i danas Partizan i srpska košarica funkcioniraju. to nije uspjelo čak ni Kreši, niti Kukiju, a Draženu pogotovo ne, to je veličina koja dolazi na vidjelo vremenom koje protekne, poput Rembrandtovog platna. U Đorđeviću, Bodirogi, Teodosiću ja vidim Kiću u verzijama 2.0, 3.0, i 4.0. Ipak je Dražen njegova kopija, a ne obratno… više se zajebavao na terenu…iako je Dražen popularniji, Kićanović je igrao u vrijeme kad nije bilo interneta, a bogami ni šanse da se ide u NBA… osnovni razlog zašto KIćanu dajem prednost je to da je imao manje oscilacija u karijeri i generalno u igri… ako se neko ne slaže, samo neka javi.

(napomena – ovo nije borba između broja 1. i broja 2. Na večnoj listi “po JUS-u”, autora ovog teksta, Kićanović zauzima 3., a Petrović 6. mesto. Ko je prvi otkrićemo nekom drugom prilikom).

autor: Souly.

Ostavite komentar:

Morate biti ulogovani kako biste komentarisali!