Finale Kupa Koraća 1978.

Kup Radivoja Koraća je uvijek za jugoslovenske košarkaške klubove imao poseban šmek. Već zbog samog imena tog natjecanja nazvanom po tragično preminuloj legendi yu-košarice, ali i zbog činjenice da su se u inicijalnom finalu, održanom 1972. godine, susrele dvije jugoslovenske momčadi i da je zagrebačka Lokomotiva, predvođena strategom Novoselom i superstrelcem Plećašem, podarila domaćoj košarci prvi međunarodni klupski trofej. To takmičenje će vrlo brzo prerasti u najglomaznije u evropskim klupskim nadmetanjima i već 1978. godine, okupit će rekordna 32. tima. Ex-yu predstavnicima bili su sarajevska Bosna, beogradski Partizan, zagrebačka Cibona i OKK Beograd. Svi oni prolaze prvo kolo i ulaze u četvrtfinalnu fazu grupnog razigravanja.

U razigravanju po grupama Bosna i Partizan zauzimaju prva mjesta u svojim skupinama – studenti su nadvisili francuski Berck Basket, talijanski Scavolini i čehoslovački Inter Slovanaft, dok je Partizan bio bolji od francuske Nice, talijanske Genove i grčkog AEK-a. Za Beograđane su nestvarno igrali Kićanović i Dalipagić (svaki preko 30 poena u prosjeku u 11 susreta); Kićo 45 koševa AEK-u u skupini. Na drugoj strani žrijeba, za Bosnu je neponovljivi Mirza Delibašić, popularno “Kinđe”, igrao partije koje ga lansiraju u orbitu evropske košarke – Scavoliniju u Skenderiji stavlja 45 koševa. OKK Beograd završava iza Juventuda iz Badalone u svojoj skupini, dok za španski tim briljira Zoran Slavnić, a Cibona završava skupinu kao treća iza Olimpie iz Milana koja je poslednjim polufinalistom. U polufinalu je Bosna eliminirala milanski tim, rasturivši ih 20 razlike u uzvratu u Sarajevu, dok je Partizan u uzvratu u Beogradu nadoknadio 5 koševa minusa iz Badalone – Dalipagić 35, Kićanović 34 u Badaloni, zatim 36 i 31 koša u uzvratu u Beogradu.

Plakat finala i egzotični navijači oba kluba

The morning after

Finale beogradskog Partizana i sarajevske Bosne održano je 21.03.1978. u Banjoj Luci, pred 6000 vatrenih navijača u dvorani Borik i ostat će u povijesti Kupa Koraća kao jedno od najboljih, ako ne i najbolje. Nakon 101:101 u regularnom dijelu tekme i produžetka, slavio je Partizan sa 117:110, uz 50 poena Dalipagića, 33 Kićanovića i 21 poen i 9 skokova Miška Marića, koji su nadjačali 32 poena Delibašića, 22 Varajića i 20 i 13 skokova Radovanovića – osvojivši svoj prvi internacionalni trofej u bogatoj povijesti. Ukupan broj koševa (227) i Partizanovih (117) bili su rekordom finala nekog evropskog klupskog natjecanja sve do 1989. kada je, takođe u produženoj utakmici , finala Kupa Kupova, Real slavio protiv Snaidera iz Caserte sa 117:113 uz 62 poena Dražena Petrovića.Ove brojke još i više znače ako se uzme u obzir da se igralo bez pravila za tri poena, a da su akteri bili revolveraši košarkaških terena. Rivalstvo Bosne i Partizana iz te godine kulminiralo je par dana kasnije u Beogradu gdje su Sarajlije nadmudrile crno-bele u borbi za prvenstveni naslov, osvajajući duplu krunu (uzeli su i yu Kup te godine), a dogodine su to pretočili u premijerno slavlje u Kupu Evropskih Šampiona. Beogradski tim je te sezone bio upogonjen nevjerojatnim tandemom koji je ubacivao 69 koševa prosječno po utakmici, ali osvojio je samo Kup Radivoja Koraća. Kićanović i Dalipagić su svoju borbu za “najboljeg amatera svijeta” nastavili u ljeto iste godine na Svjetskom Kupu u Manili gdje su doveli repku bivše države do zlata, a usput su završili prvi i drugi u glasanju za MVP turnira. Momčad Partizana dogodine je uspješno odbranila naslov u Kupu Radivoja Koraća kao dio trostruke krune, a treći put je do trijumfa u istom takmičenju došla i 1989. godine. Natjecanje je ukinuto 2002. godine, a osim Lokomotive i Partizana, dvaput je osvajačem bila i splitska Jugoplastika (’76 i ’77).

autor: Souly

Ostavite komentar:

Morate biti ulogovani kako biste komentarisali!